Nauči više

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

ŠTO JE HOLISTIČKI PRISTUP

Klinička holistička medicina potječe još od Hipokrata i podrazumijeva razmatranje kompletne osobe, fizički, psihološki, socijalno i emotivno, u upravljanju i prevenciji bolesti. Pacijenta se gleda kao cjelinu, a ne kao izoliranu patologiju, bolest nije samo izolirani poremećaj. Holistički praktičari vjeruju da se cjelokupna osoba sastoji od međusobno povezanih „dijelova" i ako jedan dio ne radi ispravno, svi ostali dijelovi će biti pogođeni. Na taj način, ako ljudi imaju neravnotežu, fizičku ili emocionalnu, to može negativno utjecati na njihovo zdravlje.

Holistički liječnik u liječenju pacijenata može koristiti sve oblike zdravstvene zaštite, od konvencionalnih lijekova, do komplementarne i alternativne terapije. Holistička medicina tretira simptome, ali isto tako traži uzroke tih simptoma. Često je pogrešno shvaćeno da je holistički lijek samo alternativni ili komplementarni lijek. Istina je da holistička medicina omogućuje širi spektar liječenja i potiče otvorenost za različite pristupe. Neki od tih pristupa mogu uključivati uporabu komplementarne i alternativne medicine, ali holistička medicina ne odbacuje konvencionalnu medicinu. Na primjer, kada osoba koja pati od migrene posjeti holističkog liječnika, umjesto samog davanja lijekova, liječnik će pogledati sve potencijalne čimbenike koji bi mogli biti uzrok nečije glavobolje, kao što su drugi zdravstveni problemi, dijete, spavanje, probava, osteomuskularni problemi, stres, …

Dobro slušanje i komunikacijske vještine tijekom razgovora sa pacijentom su bitne osobine za liječnika koji koristi holistički pristup. Liječenje zahtijeva timski rad pacijenta i liječnika i bavi se svim aspektima života koristeći sve razine zdravstvene zaštite. U prevenciji i liječenju bolesti uvažavanje „cijele osobe“ liječniku može biti ključ za dijagnozu.


FASCIJE

Među različitim vrstama elastičnog tkiva u tijelu (ligamenti, tetive, mišići, itd) fascija je privukla najmanju znanstvenu pozornost - vjerojatno zato što se u većini područja tijela ne može snimati s tehnološki najnaprednijim tehnikama snimanja, kao što su: MR i CT. Ipak, fascija ima veliku (doduše nedovoljno istraženu) ulogu u stabilizaciji zglobova / nestabilnosti, propriocepciji, koordinaciji, snazi, izvršenju zajedničkih pokreta, kao i u nastajanju bolnih sindroma svih vrsta. Može biti uključena u različite procese bolesti.

Dr. Russell Schierling: "Povijest medicine smatrala je da su nam kosti – okvir, mišići - motor a fascija tek pakiranje. Zapravo tijekom proučavanja mišića uglavnom su micali fasciju kako bi imali pristup "važnijim" stvarima."

Tek 2007.g. na kongresu istraživača fascije na Harvardu usmjerena je pozornost na važnost fascijalnog sustava. Fascija igra važnu ulogu u svakom vašem pokretu i svakoj ozljedi koju ste imali.

Što je fascija?

Fascija je čvrsta sjajnožućkasta membrana koja se nalazi ispod kože i oblaže mišiće, skupine mišića, živce, krvne žile i sva druga tkiva. Fascija se proteže u trakama, unutar strukture, u "praznom prostoru" i oko kralježnice. Kontinuirani omotač koja tvori sustav mreže proteže se od glave do pete, od naprijed prema natrag, okružuje svaki organ, svaku krvnu žilu, svaki živac, svaku kost, svaki mišić.

Preko fascije sve u vašem tijelu je povezano sa svim ostalim.
Ovojnica koja mijenja svoju debljinu od regije do regije.
Sastoji se od mreže kolagenih i elastičnih vlakana koji joj daju čvrstoću i elastičnost.

Ima nekoliko slojeva:
• superficijalna (nalazi se neposredno ispod kože i sadrži vezivno tkivo i masti),
• duboka (gusto vlaknasto vezivno tkivo, okružuje organe i mišiće, odjeljuje mišiće u odjeljke, tkivo koje omogućuje komunikaciju sa drugim tkivom),
• visceralna (oblaže unutarnje organe).

Fascija ima sposobnost kontrakcije slično kao i mišići i može biti odgovorna za bolne sindrome.

Funkcija:
• djeluje kao ovojnica koja veže i drži mišiće zajedno,
• održava pravilan položaj pojedinih mišićnih vlakana, krvnih žila i živaca u mišićima prilikom kontrakcija mišića,
• stvara jednoliku glatku površinu koja podmazuje različita tkiva koja dolaze u kontakt jedni s drugima za vrijeme kretanja,
• omogućuje mišićima da nesmetano mijenjaju oblik prilikom rastezanja i skraćivanja.

Pravilno klizanje fascija je preduvjet za normalno funkcioniranje lokomotornog sustava.

Fascija je u kontinuitetu. Drugim riječima, to je opna koja vijuga kroz cijelo tijelo koje okružuje i podržava sva druga tkiva.

Kada se kontrahira mišić u fasciji koja se nalazi oko tog mišića se stvara napetost koja se širi u ostale dijelove tijela (područja). Dakle, kada se kontrahiraju npr. mišići u donjem dijelu leđa (križa) fascija prenosi naprezanje kroz gornji dio leđa u vrat, u ramena, u ruke i u noge. Fascija "pamti" sve ozljede u prošlosti, stres, radne navike, loše držanje ,operacije, ...

Poremećaj funkcije

Sve dok su kolagena vlakna koja čine fasciju položena međusobno paralelno fascija je glatka, rastezljiva i elastična. Ukoliko se fascija izloži pretjeranom rastezanju iznad svojih fizioloških granica fascija se kemijski mijenja, zgusne se i dolazi do pojave sitnih pukotina u fasciji koje zarastaju stvaranjem priraslica, tj. ožiljaka. Nažalost ožiljci/priraslice remete pravilnu arhitekturu valovitih kolagenih i elastičnih vlakana koji više nisu posloženi u paralelnim formacijama već tvore nepravilne nakupine vezivnog tkiva i fascija gubi svoju elastičnost.

Blaži poremećaj pravilne funkcije fascija je pojava densifikacija /progušćenje, odnosno povećanje gustoće u tkivu bez strukture vlakana unutar fascija. Rezultat je poremećaj klizanja fascija.

Kronična bol i priraslice

Ožiljak je kemijski, mehanički i električno gledano drugačiji u usporedbi s normalnim tkivom. Ožiljci su do 1000 puta osjetljiviji na bol od normalnog tkiva. Stručnjak za fascije Tom Myers je nedavno izjavio: "Činjenica je da postoji deset živčanih završetaka u fasciji za svaki živac koji završi u mišićima. Govorim o senzornim živčanim završecima. Naravno ... vaš živčani sustav sluša svoje fascije."

Kada se zbog ozljeda, upala, neaktivnosti ili pretjerane aktivnosti, nepravilnog držanja ,stvore priraslice u fascijama, ona je manje pokretna i mišići ne mogu pravilno međusobno klizati.Stvoreni su uvjeti za začarani krug koji vodi u kroničnu bol.

Kada je poremećena organizacija paralelnih vlakana dolazi do razvoja bolnih sindroma. Ograničeno klizanje fascija - povećana napetost tetiva - ograničen pokret zgloba – bol - degeneracija koštanog sustava - još više ograničen pokret, ... i tako se stvara začarani krug.

Iako je možda teško pacijentima koji pate od nekog bolnog sindroma shvatiti činjenicu da lokalni problem nije izoliran. Ograničenje pokreta na jednom mjestu, za koje nismo ni svjesni, u tijelu uzrokuje bol i disfunkciju u udaljenim i naizgled nepovezanim mjestima ... Razumijevanje prijenosa sila naprezanja po fascijalnim meridijanima otvara novu granicu za razumijevanje boli koja daju razlog za razvoj više holističkih pristupa liječenja.

Zašto?

Muskulatura tijela funkcionira u kinetičkim lancima. Ove lance grade mišići agonisti koji se preko mekotkivnih struktura (i fascija) nadovezuju jedan na drugoga. Antagonisti također sudjeluju u izgradnji pokreta. Kinetički lanac je upravo to - lanac strukture i gibanja. Znanost više na tijelo ne može gledati kao na hrpu pojedinačnih dijelova koji su međusobno povezani. Moramo početi prepoznavati mišićno-koštani sustav kao ono što je – kompliciranu skupinu međusobno povezanih tkiva koji rade u skladu.

MIOFASCIJALNI BOLNI SINDROM (MBS)

MBS je kronično bolno stanje koje zahvaća fascije (elastično vezivno tkivo koje oblaže mišiće) i mišićno tkivo. Bol je kronična, stalna, duboka i pojačava se kontrakcijom zahvaćenog mišića. Zahvaćeni mišić je tvrd i bolan na pritisak. Može biti zahvaćen samo jedan ili cijela skupina mišića. Karakteristična je prisutnost tzv. trigger točki (vretenasta mišićna zadebljanja bolna na pritisak). Stimulacijom trigger točke izaziva se prenesena bol u druge dijelove zahvaćenog mišića ili u susjedne mišiće.

Trigger točke mogu biti:
• aktivne (spontano su bolne),
• latentne (bole samo na pritisak, neaktivno područje koje ima potencijal da djeluje kao trigger točke),
• sekundarne (su vrlo razdražljive zona u udaljenom mišiću),
• satelitske (nalaze se u zahvaćenom mišiću, udaljene od aktivne, manje bolne).

MBS karakterizira: bol u mišićima, tvrdoća i spazam zahvaćenog mišića. Obično utječe na mišiće u asimetričnim djelovima tijela ili fokalno. Nema znakova upale, crvenilo, oteklina, toplina. Najčešće su trigger točke na leđima. Pacijenti obično loše spavaju, imaju osjećaj ukočenosti i umora.

Ozljede, stresne životne situacije i depresija su faktori rizika. Pacijenti imaju najbolju prognozu kada jedan liječnik nadzire multidisciplinarni pristup liječenju i prati odgovor na terapiju.